Beč: istorijski/povijesni pregled - do 1806.
Keltsko naselje
Beč se u burnoj istoriji/povijesti od keltskog naselja (1200. prije Krista) već u 2. vijeku naše ere pretvorio u važan grad na rubu Rimskog Carstva. Car Marko Aurelije premjestio je svoje sjedište u Vindobonu - kako se Beč tada zvao - i odavde je kratko vrijeme upravljao Carstvom i određivao istorijske tokove. Mnogobrojni tragovi iz tog vremena mogu se i dan-danas vidjeti, na primjer na ulazu u stanice podzemne željeznice u prvom kotaru/opštini. U ranom srednjem vijeku grad je izgubio na značaju.
Ostarricchi - Carstvo na Istoku
976. stvorena je od dijelova današnje Donje i Gornje Austrije pogranična pokrajina Njemačkog Carstva. Taj datum bilježi početak, katkada više ili manje, samostalne istorije Austrije. U 12. vijeku Beč je jedva imao 10.000 stanovnika, kada ga je vojvoda Henrik II godine 1156. proglasio prijestolnicom dinastije Babenbergovaca. Time se Austrija formalno odvojila od Bavarske i postala nezavisno vojvodstvo. Od tog vremena Beč je glavni grad Austrije.
To je zapisano u jednoj povelji (Privilegium Minus) cara Fridriha I. Barbarosse (1152 - 1190). Prijepis tog dokumenta i jedna povelja iz 996. god. u kojoj se po prvi put spominje naziv "Ostarrichi" (Carstvo na Istoku) najvažnija su svjedočanstva o počecima stvaranja današnje države Austrije.
Beč Habsburgovaca
1273. za rimsko-njemačkog cara je izabran Rudolf I. od Habsburga. Tri godine kasnije on premiješta svoje prijestolje u Beč. 1278. pobjeđuje u boju češkog kralja Otakara i tako zasniva vladavinu Habsburgovaca nad Austrijom koja će trajati duže od 600 godine (do 1918. godine).
Sudbina grada Beča, kao i svih srednjovjekovnih gradova, bila je obilježena mnogim problemima i nepogodama kao što su epidemije kuge, veliki požari i najezde skakavaca. Pored svih teškoća kroz istoriju, Beč ostaje i dalje glavni i prijestolni grad rimsko-njemačkih careva, pa tako i ratni cilj rivalizirajućeg Osmanskog Carstva koje se sve više širilo.
Beč i Orijent
Nakon dvije bezuspješne opsade Beča od strane osmanske vojske 1529. i 1683. godine i teritorijalnih pobjeda austrijskog vojskovođe, princa Eugena Savojskog, nad Turcima sklopljen je sveobuhvatni mir (1718.) i uslijedili su plodonosni privredni odnosi. Veliki dio europske trgovine s Orijentom odvijao se preko Beča. Osobito impresivan dojam ostavio je na Bečane dolazak prvog turskog veleposlanika u svečanoj povorci sa 160 kamila. Grad je zahvatila prava "turkomanija", počevši od mode "alla turca" - nijedna dama nije izlazila van bez turbana - pa do Mozartovih opera u kojima se kompozitor poslužio orijentalnim motivima. U brzo osnovanoj Orijentalnoj akademiji, današnjoj Diplomatskoj akademiji, turski jezik i kultura su bili obavezni predmet za buduće diplomate.
Teritorijalni dobici Bitkom kod Sente (1697) omogućili su Austriji, a time i Beču neprekidan kulturni i ekonomski polet čiji se tragovi i danas mogu vidjeti u mnogobrojnim raskošnim građevinama baroknog doba, kao što je to na primjer dvorac Belvedere (dvorac princa Eugena Savojskog, danas Austrijska galerija) ili dvorac Schönbrunn (nadvojvotkinje i kraljice Marije Terezije), dakle iz vremena najvećeg procvata.
Dostignuća Francuske revolucije i prosvjetiteljstva naišli su u Beču samo kratko vrijeme na plodno tlo, i to u doba vladavine cara Josipa II. (od 1765. suvladar). Nakon što je Napoleon okupirao grad (1805) i vremena revolucije u martu 1848. godine, Beč je opet došao pod vlast Habsburgovaca.
Grad doseljenika: 1804. do 1918.
© Foto: MA 35
Zato Vas molimo da u okviru svojih mogućnosti s Magistratom kontaktirate na njemačkom jeziku. Za stranicu odgovorno: Magistratsko odjeljenje 17 - Pitanja integracije i diverziteta
Formular za kontakt
